Papa Lav XIV. uputio je poruku za 41. svjetski dan mladih, koji će se na svetkovinu Krista Kralja, 22. studenoga, slaviti u mjesnim Crkvama, u pripravi za međunarodni susret mladih u Seulu od 3. do 8. kolovoza 2027. Donosimo prijevod poruke datirane 22. listopada 2026., na spomendan svetoga Ivana Pavla II.

PORUKA SVETOGA OCA LAVA XIV. ZA 41. SVJETSKI DAN MLADIH

22. studenoga 2026. – 3.-8. kolovoza 2027.

„Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33)

Dragi mladi,

ovom porukom želim biti blizu svima vama, a prije svega želim zahvaliti Bogu za dar koji vi predstavljate za Crkvu i društvo. On vas poznaje, ljubi i prati na vašem životnom putu. Njegov Duh u svima vama, premda ste toliko različiti i raspršeni diljem svijeta, pobuđuje istu težnju za velikim i trajnim stvarima te vas potiče na traženje slobode i istine. Od Boga dolazi vaša želja da ljubite i budete ljubljeni, kao i nada koju Duh Sveti pobuđuje u vašim srcima: nada koja može postati svjetlo i drugima. Za sve to zahvaljujem Gospodinu.

Pripremamo se za proslavu 41. svjetskog dana mladih u mjesnim Crkvama, 22. studenoga ove godine, na svetkovinu Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja, a već smo pogledom usmjereni prema našem međunarodnom susretu u Seulu, u kolovozu 2027. Pripremajući se za te događaje, želim vam povjeriti Isusove riječi: „Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33). O tim riječima, koje su geslo što će nas voditi tijekom idućih mjeseci, počnimo sada zajedno razmišljati.

Odakle dolazi hrabrost?

Kristove riječi započinju pozivom na hrabrost. Dobro znam da katkad u nama, kao i u prvim učenicima, umjesto hrabrosti mogu prevladati nesigurnost ili strah. Mnogi od vas u sebi nose pitanja i brige koje opterećuju srce. Možda osjećate strah pred budućnošću, pritisak da morate uspjeti i ostavljati dojam savršenstva te ste izloženi stresu neprestanog uspoređivanja s drugima ili s nedostižnim i umjetno stvorenim uzorima. Možda vam je teško prepoznati i prihvatiti vlastiti identitet pod utjecajem slika koje se stvaraju na društvenim mrežama. Osjećate potrebu za iskrenim odnosima i naklonošću, jer tehnologija može oponašati empatiju, ali ne može zamijeniti istinsku ljudsku blizinu. Neki od vas poznaju samoću, razočaranje ili strah da nisu dovoljno dobri.

Zbog svega toga možda ste se i vi osjećali poput Isusovih učenika na maloj lađi koja noću plovi jezerom. Vjetar postaje sve jači, valovi se podižu, a obala nestaje u tami. U sličnim okolnostima u Evanđelju odjekuje poziv na hrabrost. Isus dolazi ususret svojim učenicima i govori im: „Ja sam! Ne bojte se!“ (usp. Iv 6,20). Upravo tu sigurnost želim povjeriti vašim srcima: i prije nego što vi počnete tražiti Krista, on već traži vas, hodeći po uzburkanim vodama života. Kršćanska hrabrost ne rađa se ponajprije iz naše snage, nego iz njegove prisutnosti.

Krist zasigurno nije živio život bez oluja niti nama obećava takav život. Ali nijedna tama i nijedna patnja nisu jače od njegove ljubavi. On vas nikada ne napušta. Poziva vas na prijateljstvo sa sobom i da mu povjerite svoj životni put i put svojih zajednica. Dopustite, dakle, da vas susretne Isus Krist koji vas traži i povjerite mu svoj osobni i zajednički put. Osjetit ćete kako u vašem srcu raste nova hrabrost koja ne prolazi.

Pobjeda nad svijetom

Gospodin Isus, koji je hodajući po vodi došao ususret svojim učenicima, sada govori nama: „Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33). Prihvatite te riječi kao obećanje osobno upućeno svakomu od vas, kao i braći i sestrama s kojima zajedno putujete. One su dar i prije nego što su poticaj. Krist ne kaže: „Vi ćete pobijediti svijet.“ Kaže: „Ja sam pobijedio svijet.“ Znamo da se pod „svijetom“ u ovom evanđeoskom odlomku ne misli na svemir koji je Bog stvorio i koji ljubi te koji je određen za spasenje, nego na „svijet tame“ (usp. Ef 6,12), odnosno na onu otajstvenu stvarnost, prisutnu i u srcu svakoga čovjeka, koja se opire Bogu i protivi mu se. Isus, i samo on, svojom smrću i uskrsnućem pobijedio je tu mračnu stvarnost i ponovno otvorio čovječanstvu put prema Bogu, sreći, pravednosti i miru.

Tako razumijemo i druge vidove hrabrosti na koju vas Isus poziva. Ona se ne rađa iz vaših odluka ili čvrstoće vašega karaktera. Rađa se iz pouzdanja u Onoga koji ide pred vama, rađa se iz vjere u Isusa Krista. Ako imamo na umu da je Krist pobijedio svijet ljubeći ga, shvaćamo da kršćanska hrabrost nije hrabrost „protiv“ nečega ili nekoga, nego hrabrost „za“: za život, za istinu, za slobodu, za pravednost.

Hrabrošću koju nam Krist daruje možemo se, dakle, novim očima okrenuti svijetu koji je Bog toliko ljubio (usp. Iv 3,16). I nama je povjerena naša uloga, koliko god bila malena, kako bi se od „svijeta tame“ došlo do „spašenoga svijeta“. Krist vas ne poziva da bježite od ovoga svijeta, nego da ga promatrate njegovim pogledom i dotičete njegovom ljubavlju koja sve iscjeljuje. Dopustite da vas stvarnost dotakne i gane! Isus nije ljubio svijet izdaleka. Ušao je potpuno u našu stvarnost, ponizivši se sve do križa (usp. Fil 2,7-8). Upoznao je radost i prijateljstvo, ali i umor, odbacivanje, samoću i patnju, ne dopustivši da mu se srce zatvori.

I vi živite u svijetu koji je stvoren dobrim, ali je ranjen, punom mogućnosti, ali obilježenom nepravdama, napetostima i strahovima. Mnogi žele mir, ali susreću nasilje. Mnogi čeznu za zajedništvom, ali doživljavaju samoću. Usred tih proturječja kršćani su pozvani slijediti Krista u njegovoj krotkoj hrabrosti: hrabrosti da budu puni ljubavi kada se grubost čini lakšom i djelotvornijom, hrabrosti da traže mir kada se sukob čini korisnijim, hrabrosti da čuvaju nadu kada se cinizam čini uvjerljivijim.

Pobjeda ljubavi koja se daruje

Kad čuju govoriti o „pobjedi“, neki bi mogli pomisliti da je riječ o tome da budemo jači od drugih, da se istaknemo ili da neprestano dokazujemo vlastitu vrijednost. Ali to su pobjede koje predlaže prevladavajući način razmišljanja, pobjede svijeta bez Boga. Ako pogledamo Isusa, nalazimo drukčiju vrstu pobjede. Sveti Pavao kaže da je Krist, premda je bio u Božjem obličju, samoga sebe oplijenio, uzevši lik sluge (usp. Fil 2,6-7). Sin Božji ponizuje se jer je njegova ljubav slobodna, nema potrebe ništa dokazivati niti išta osiguravati za sebe. Ponizujući se, ne gubi svoje dostojanstvo, nego otkriva visinu i dubinu svojega božanskog srca, sposobnog darovati život onima koji su bili mrtvi. Njegova pobjeda je pobjeda ljubavi koja se daruje bez računice.

Dragi mladi, prava pobjeda nije nametati sebe, nego darivati sebe. Slijedeći put koji je otvorio Isus Krist, ni vi nemate potrebu nametati se, neprestano dokazivati koliko vrijedite, ostavljati dojam savršenstva ili skrivati svoje slabosti, sumnje i ograničenja. Imajte hrabrosti biti istiniti pred Bogom i pred drugima. Vaše dostojanstvo ne proizlazi iz slike koju uspijete stvoriti o sebi. Dragocjeni ste zato što ste stvoreni na sliku Božju, zato što vas on poznaje i ljubi. Otkrivamo tko doista jesmo kada otkrijemo da je naše srce stvoreno za Boga, da bismo ga ljubili te u njemu ljubili braću i sestre. U nama, naime, postoji želja da se darujemo, da se založimo za sreću i dobro drugih. To je sloboda koju vam Krist nudi: nadići isključivu zaokupljenost samima sobom i otvoriti se velikodušnoj stvaralačkoj snazi ljubavi.

Hrabrost poniznosti

Kristovo poniženje iz ljubavi prema nama ne završava na križu: Otac uskrisuje Sina i uzvisuje ga iznad svakoga stvorenja (usp. Fil 2,9-11). Primijetimo da uskrsnuće nije čin samouzvisivanja, nego dar Oca i njegova Duha Svetoga. Ovdje otkrivamo još jedan vid hrabrosti: hrabrost primanja. Mogli bismo je nazvati hrabrošću poniznosti. Biti Isusov prijatelj znači i u tome mu postajati sve sličniji.

Određeni način razmišljanja govori nam da sve moramo činiti sami, raditi na sebi kako bismo se neprestano usavršavali, izgradili snažniju osobnost i čvršći karakter. No na kraju nas to može dovesti do uvjerenja da smo sami sebi spasitelji. Evanđelje nam pokazuje drukčiji put rasta: ne spašavati se vlastitim snagama, nego dopustiti da nas spasi Isus Krist. Za to je potrebna hrabrost da prihvatimo pomoć drugih, priznamo vlastita ograničenja, zastanemo, slušamo i povjerimo svoj život Bogu.

Dragi mladi, otvarajući srce Kristu, nećete izgubiti sebe. Naprotiv, još ćete dublje otkriti tko ste u Božjim očima i upoznati sebe njegovim pogledom. Okrenite se zato dubinama vlastitoga srca: nećete se izgubiti jer vas upravo ondje Bog čeka. Dopustite da vas on spasi, dopustite da njegova ljubav – Duh Sveti – oblikuje vaš život i da Isus prebiva u vama, u vašim odlukama. Kada se to dogodi, sve se obnavlja, pa i u svakodnevnim okolnostima: u vjernosti prijateljima, poštovanju onih koji misle drukčije od vas, pozornosti prema onima koji su sami, blizini najslabijima, pa i u načinu na koji se ponašate u digitalnom svijetu. Ljubav sve preobražava. Za mnoge je ljubav oblik slabosti, ali Krist nam pokazuje da je ona izvor slobode i snage.

Uskrsli Krist dolazi vam ususret sa svojim mirom

Uvečer na dan uskrsnuća, kada je svjetlo Uskrsa već ušlo u svijet, učenici su još bili u dvorani Posljednje večere, iza zatvorenih vrata, puni straha. Vjera ne uklanja odmah tamu, ali nas u njoj ne ostavlja samima. Isus, Pobjednik, ne čeka da učenici pobijede strah ili otvore vrata. Dolazi među njih, a njegove prve riječi glase: „Mir vama!“ (Iv 20,19). Bili su ga napustili. Jedan ga je od njih izdao, drugi zatajio. A on im daruje svoj mir.

Možda i u vašem srcu i u zajednicama kojima pripadate postoje vrata koja ostaju zatvorena zbog razočaranja, rana, ogorčenosti i osjećaja krivnje. Krist dolazi darovati vam svoj mir i pomiriti vas jedne s drugima. Kršćanska hrabrost rađa se iz prisutnosti uskrsloga Gospodina, koji oprašta i šalje. Dar njegova mira ulijeva nam hrabrost koju svijet ne može dati: hrabrost u kojoj, unatoč ranama, strah više nema posljednju riječ.

Otvorite srce Kristu

Kada se susretnemo u Seulu, na poseban ćete način doživjeti ljepotu sveopće Crkve i velikodušnu gostoljubivost Crkve u Koreji. Mladi iz različitih naroda, jezika i kultura naći će se ujedinjeni u Kristu. U euharistiji, križnom putu, katehezama, slavljima i brojnim susretima tijekom tih dana ponovno ćete iskusiti da evanđelje nadilazi sve granice i govori svakomu narodu. Dopustite da ti dani postanu istinski susret s Isusom Kristom, trenutak u kojem ćete mu povjeriti svoj život. Upravo su zato nastali Svjetski dani mladih. Naše je hodočašće već započelo. Nemojte pripremati samo praktične stvari za putovanje u Seul: pripremite svoje srce!

Donesite Kristu svoja pitanja, svoje rane, ali i one koje razdiru vaša društva i suprotstavljaju vaše zemlje. Donesite mu ovo stvorenje koje uzdiše i trpi, vapaj zemlje i siromaha koji nas je papa Franjo naučio slušati. Podijelite s Isusom svoje radosti i nade. U tom duhu prihvaćam kao svoje riječi kojima je sveti Ivan Pavao II. započeo svoj pontifikat: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu!“ Ne čekajte da postanete savršeni kako biste mu se otvorili. On vam dolazi ususret upravo takvima kakvi jeste. Otvorite Kristu svoj život. Otvorite Kristu svoje zajednice. Otvorite putove koji vas vode do srca ljudi koje ćete susresti. Uskrsli Gospodin, koji je ušao kroz zatvorena vrata, i danas dolazi među nas. Zato se ne zadovoljavajte životom manjim od onoga na koji vas Krist poziva. Dopustite da vas njegova ljubav sjedini i preobrazi.

Dragi mladi, žarko vas želim susresti u Seulu. Ali zapamtite: Gospodin kojega ćemo ondje susresti već sada dolazi vama ususret. Prihvatite njegovo obećanje: „Hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33) i dopustite da vas ono prati na cijelome vašem putu.

Svakoga od vas povjeravam majčinskom zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, da vas nauči, kao što je i sama činila, otvarati srce Kristu, pouzdavati se u njegovu riječ i s radošću prihvaćati njegov mir kako biste ga dijelili sa svima.

Iz Vatikana, 22. listopada 2026., na spomendan svetoga Ivana Pavla II.

LAV XIV.