Jubilej za mlade održan je od 28. srpnja do 3. kolovoza u Rimu. Sudjelovalo je oko 2500 mladih iz Hrvatske i oko milijun mladih iz cijeloga svijeta.

Prva kateheza i euharistijsko slavlje za Hrvate koji su sudjelovali na Jubileju mladih, održani su u srijedu 30. srpnja u Hrvatskoj crkvi sv. Jeronima u Rimu. Katehezu je vodio povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije vlč. Filip Šešek, a misu je predslavio predsjednik Odbora za mlade Hrvatske biskupske konferencije šibenski biskup Tomislav Rogić.

U katehezi prije euharistijskog slavlja vlč. Šešek je mladima govorio o kreposti nade. Poručio je da je u životu uvijek potrebno uzeti u obzir okolnosti koje govore što i kako te dodao da su trenutne okolnosti takve da su oni hodočasnici nade. „Crkva je kao majka prepoznala da u ovom trenutku treba govoriti o nadi i tu smo očito stavljeni u pitanje“, rekao je istaknuvši da je to poziv za preispitati s čime se to susreće Crkva i svaki čovjek, vjernik.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je, u zajedništvu s brojnim svećenicima, predvodio biskup Rogić. Na početku je rekao da uče što znači hodočastiti – hodom Boga častiti da bi se moglo kroz život u Bogu časnije hoditi. Poželio je da svi budu hodočasnici nade i da po njima mogu susresti Krista. Govoreći o zemaljskim vrijednostima, naglasio je da se, bez pogleda u vječnost, nudi sreća koja je zapravo prikrivena sebičnost. Nasuprot tome, istaknuo je radost u nadi, strpljivost u nevolji i ustrajnost u molitvi. „Molite ovih dana, zahvaljujte, da nam Gospodin udijeli radost života i snagu vjere koja će biti kadra nositi se sa svim poteškoćama te da ispunimo ono što Bog bude tražio od nas“, potaknuo je biskup Rogić mlade koji sudjeluju na Jubileju mladih u Rimu.

Drugi susret Hrvata održan je u četvrtak 31. srpnja te je tom prigodom povjerenik za pastoral mladih Požeške biskupije vlč. Marijan Pavelić održao katehezu, a šibenski biskup Tomislav Rogić je predslavio misu.

Nakon što su mladi izmolili krunicu, vlč. Pavelić im je govorio o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista vodeći se riječima pape Franje u enciklici „Dilexit nos“. Poručio je da „sređivanje života“ počinje od srca istaknuvši da „spoznaja da je Krist umro za nas ne ostaje spoznaja, nego postaje naklonost, ljubav“.

Biskup Rogić je na početku homilije poručio da je Božja riječ uvijek živa i aktualna te da može govoriti čovjeku onoliko koliko joj on dopusti da uđe u njegovu nutrinu. Govoreći o naviještenom tekstu iz Poslanice sv. Pavla apostola Rimljanima, biskup Rogić je istaknuo da je čovjek spašen u nadi dodajući da se ne može nadati onome što se vidi, nego upravo onome što čovjek ne vidi.

Papa Lav XIV. je u subotu, 2. kolovoza, predvodio molitveno bdijenje s mladima u rimskoj četvrti Tor Vergata. Na bdijenju s milijun mladih Papa je odgovorio na pitanja troje mladih o prijateljstvu, sposobnosti donošenja važnih odluka i o tome kako susresti Krista. Sveti Otac je upozorio na mehanizme komunikacije koji nas čine ovisnima o potrošnji i pozvao da svoj život utemeljimo u Kristu koji je ljubav.

Vrhunac sedmodnevnog Jubileja mladih bilo je euharistijsko slavlje koje je u nedjelju, 3. kolovoza, za više od milijun sudionika i u zajedništvu sa stotinama kardinala, biskupa i svećenika na rimskoj Tor Vergati predvodio papa Lav XIV.

Papa je potaknuo mlade da se ne zadovolje osrednjošću. Punina života ne ovisi o onome što gomilamo – rekao je u homiliji – nego se nalazi u onome što s radošću znamo prihvatiti i dijeliti: Božju ljubav koja se očituje u Kristu. On je taj koji gasi žeđ srca i daje odgovore na naše nemire.

Susret s Uskrslim mijenja naš život, rasvjetljuje naše osjećaje, želje i misli – tim se mislima Papa obratio mladima. Uzevši iz pročitanog psalma sliku trave koja jutrom cvate i sva se zeleni, a uvečer već se suši i vene, Papa je podsjetio:

“Za to smo stvoreni. Ne za život u kojem je sve predvidivo i nepomično, nego za postojanje koje se neprestano obnavlja u darivanju, u ljubavi. Zato stalno težimo za nečim više, što nijedna stvorena stvar ne može pružiti; osjećamo žeđ duboku i goruću, toliku da je nijedno piće ovoga svijeta ne može utažiti. Suočeni s time, ne zavaravajmo svoje srce pokušavajući tu žeđ ugasiti neučinkovitim nadomjescima! Radije je poslušajmo! Pretvorimo je u oslonac s kojeg ćemo se, poput djece, podignuti na prste i proviriti kroz prozor susreta s Bogom. Tamo ćemo ga zateći kako nas čeka – štoviše, kako blago kuca na prozore naše duše. I lijepo je, pa i u dvadesetoj godini života, širom Mu otvoriti srce, pustiti Ga unutra, kako bismo s Njime krenuli prema vječnim prostranstvima beskraja”.

Dodao je da su u svakom ljudskom srcu prisutna važna pitanja i potreba za istinom koju ne smijemo zanemariti, a koja nas potiče da se zapitamo što je doista sreća i što nas oslobađa iz močvare besmisla, dosade i prosječnosti.