SHKM Rijeka 2000. ˝I Riječ je tijelom postala˝

Bila je to Jubilejska sveta godina 2000. U Rijeku se slilo oko 5000 mladih iz cijele Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nekoliko pripremih kateheza stiglo je na župe svega mjesec dana prije, ali je i to bilo dovoljno da pokrene mlade. Susret je bio zamišljen u jedan dan. Okupljanje je započelo u ranim jutarnjim satima iz tri pravca: zapad – na odmorištu Vrata Jadrana, sjever – na Grobničkom polju i istok – u Martišnici, kod brodogradilišta Viktor Lenac.

Veliki dio organizacijskog posla odradio je Inicijativni odbor studenata grada Rijeke (njih pedesetak bili su čista operativa s puno dobre volje i ponosa). Autobusima su dodjeljivani vodiči koji su ih prema rasporedu pratili u riječke župe. Dvadesetak riječkih župa bili su prijepodnevni domaćini. Župnici su se natjecali tko će biti bolji domaćin. Grupe mladih ujedinjene s grupama riječkih župa prijepodne slavile su Boga zajedničkom molitvom i predstavljali se jedni drugima. Svakako uz gostoljubivu okrepu koju su ponudili domaćini!

Ručak za svih bio je organiziran u Trsatskoj vojarni uz svesrdnu pomoć Hrvatske vojske i franjevaca s Trsata, pod budnim okom gvardijana fra Serafina Sabola. Poslije ručka mladi su se stali okupljati u Marijinom perivoju na Trsatu gdje su ih dočekali zvuci duhovne glazbe sastava Sinaj, Psalmi i Fides. Ondje je bila prilika i za svetu ispovijed. Uvod u misno slavlje bilo je skazanje mladih župe Uznesenja BDM iz Rijeke pod naslovom «Kad ti se učini». Svečanu svetu misu predvodio je nadbiskup zagrebački, kardinal Josip Bozanić, dok su riječi pozdrava i uvoda izrekli riječki nadbiskup mons. Anton Tamarut i tadašnji pomoćni riječko-senjski biskup mons. Mile Bogović, tadašnjeg predsjednika Komisije za laike HBK i pododbora za mlade.

Sve je teklo po predviđenom planu. Raspoloženja i istinske kršćanske radosti nije manjkalo, a onda je zaprijetila kiša koja je dvadesetak minuta poput pokorena iskušenje stavila organizatore. Prijetilo je da će se sav program poslije mise morati odgoditi, ispustiti. No Svevišnji nas je samo malo kušao i nakon Kardinalove nadahnute propovijedi nebo se opet razvedrilo. Mladi nisu ustuknuli ni pedlja. Nakon svete mise sve su biskupije izvele kraći program kojim su se predstavile, kroz pjesmu, molitvu i skazanja. Brzo je proteklo vrijeme radosnog druženja u sjeni Gospina svetišta kao pod njezinim plaštom zaštite.

Kako bi predviđeno, točno u 22 sata program je zaključen. Mladi su se stali razilaziti prema svojim autobusima u kojima ih je dočekalo iznenađenje. Hrvatska vojska u svaki je autobus dostavila sendviče i sokove «za izdržati povratak» svojim kućama.

Ostalo je predivno iskustvo organizacije za Studentski odbor, vlč. Richarda Pavlića povjerenika za srednjoškolce i vlč. Tomislava Rogića povjerenika za studente u tadašnjoj Riječko-senjskoj nadbiskupiji. Taj dan Rijeka i Trsatsko svetište disali su mladošću koja se radovala velikom Jubileju, 2000 godina Riječi koja je Tijelom postala i svakom otvorenom srcu dala «peticu» – to je naime značio plakat dlana s križem i dugom. Bio je to mali korak prema redovitim susretima hrvatske katoličke mladeži koji se od tada održavaju svake dvije godine.

O SVETOJ JUBILARNOJ GODINI
I MOGUĆNOSTI DOBIVANJA OPROSTA

Ovo je jubilejska godina, dvijetisućita godina nakon Kristova rođenja. To je godina   milosti i pomirenja s Bogom i ljudima. Njeno slavlje koje je započelo u božićnoj noći otvorenjem vrata bazilike Sv. Petra u Rimu traje do blagdana Bogojavljanja 2001. Kroz to vrijeme mnogi vjernici nastoje obilježiti hodočašćima u svoje biskupijske katedrale, u rimske bazilike i Svetu zemlju.
Crkva u ovoj godini daje mogućnost oprosta. Pitamo se što je to oprost i zar se on ne dobiva u svakoj ispovijedi? U sakramentu pomirenja ili ispovijedi doista dobivamo proštenje naših grijeha, pomirujemo se s Bogom i ljudima i ponovno možemo sudjelovati u euharistijskom zajedništvu. Međutim, u nama i nakon ispovijedi ostaju posljedice (rane) grijeha koje nazivamo vremenitom kaznom za grijeh. Oprostom se dobiva oslobođenje i od tih vremenitih kazni.
Čovjek je pozvan da nastoji umanjiti zlo koje je nanio sebi i drugima iako to svojim silama nikada ne može potpuno učiniti. Moramo računati s Bogom i njegovom pomoći. Zato papa Ivan Pavao II u buli “Tajna utjelovljenja” navodi sljedeće uvjete za dobivanje jubilejskog oprosta:sakramenat ispovijedi; sveta Pričest, hodočašće, molitva na Papinu nakanu (Vjerovanje, Oče naš, Zdravo Mariju, Slava Ocu i drugo po osobnom izboru); pohod kojoj crkvi (na blagdan zaštitnika župe) ili svetištu – koje je za to određeno, djela milosrđa.

Sve ovo omogućuje i Susret hrvatske katoličke mladeži u Rijeci. Važno je zauzeti hodočasnički stav, čovjek koji traži Boga u hodu kroz život. Ako na Susret idem s istinskom željom za zbližavanjem s Bogom i drugima u ljubavi, ne samo da ću dobiti oprost nego ću dobiti i radost i snagu da mogu druge usrećivati i činiti djela ljubavi.
Ne moraš se bojati zla u svijetu oko sebe. U tebi živi Bog koji je pobjedio sve zlo svijeta. On po tebi želi mijenjati ovaj svijet, kako to kaže Papa u svome pismu “Nadolaskom trećeg tisućljeća”: “Što se može reći o ljudskom društvu na svjetskoj razini u ovo naše elektroničko doba? Lako se žaliti na zla koja biju svijet. Što si ti osobno učinio i što bi kršćani zajedno morali učiniti da prevlada dobro ili da se barem djelomično uklone zla iz suvremenog svijeta? I još nešto: kakvo je svjedočenje kršćana u današnjem svijetu? – Kršćani se na pragu novog tisućljeća moraju ponizno pred Gospodinom zapitati o odgovornosti koju i oni imaju za zla našega doba.
Ne zaboravi da će svijet postati bolji onog trenutka kad se ti sam počneš popravljati. Obnovu svijeta svatko mora početi od sebe samoga. Jubilej je prigoda koju ti Gospodin daje da obnoviš svoj život i pružiš svjedočanstvo svoje djelotvorne vjere, obilježene ufanjem, prožete ljubavlju”

Richard

UZ LOGO SUSRETA
HRVATSKE KATOLIČKE MLADEŽI – RIJEKA 2000.
VJEČNOST KOJA NADAHNJUJE

Duga, križ i dlan uz moto susreta “I RIJEČ JE TIJELOM POSTALA” čine amblem Susreta hrvatske katoličke mladeži u Rijeci 29. IV. ove svete Jubilarne godine. Susret se događa pred “bijelu” tj., drugu vazmenu nedjelju. Toliko toga odjednom. Radost proslave blagdana Kristova uskrsnuća svakog vjernika ispunja zanosom, ushitom i nadom koja se ne može do kraja izreći, jer je veća i od naših htjenja.
Uskrs u sebi krije tolike tajne. Na veliki petak stojimo pred križem. Poklon i poljubac. Uvijek iznova iščitavamo znak Božje ljubavi koji zauvijek sveza zemlju i nebo. Dugačka vertikala da iskaže Božju akciju silaska čovjeku i uzdizanje spašenog čovjeka Bogu. Kratka horizontala da se zna da je čovjekov udio mali, ali dovoljno velik da uključi svakoga tko se Bogu približi. Na križu Isus ostvaruje vrhunac svoga učovječenja. Osjeća dubinu ljudske patnje i doživljava u boli odsutnost Božju. Upravo po toj patnji, raskrilivši ruke na križu zauvijek se darovao, svih zagrlio. Taj se zagrljaj nikada više nije zatvorio. U Kristu ljudstvo je uzdignuto, oplemenjeno Božjom ljubavlju i vjernošću. Uskrsom je u čovjekov dlan posađena klica vječnosti. Povjereno mu je blago s kojim se ništa drugo ne može usporediti. I Riječ je tijelom postala, uzela je ljudske dlanove da ih učini Božjima. Bog je u Isusu čovječanstvu dao “peticu” u znak trajnog partnerstva.
Stoljeća, generacije, naraštaji sklapali su Saveze s Bogom i uvijek im je iznova izmaknula nagrada jer su bili nevjerni. Ni ljepota duge kao znaka, još od Noina vremena, nije uspjela zauvijek svezati nebo i zemlju kao što je to učinio križ. Po križu Kristovu duga Saveza poprimila je nove boje, neugasive, neprolazne, uvijek iznova zadivljujuće.

I tako zauvijek duga – križ i dlan pričaju čovjeku o Čovjeku koji je od Boga došao da nas Bogu dovede. Nastanio se među nama da bi se mi jednom mogli nastaniti u Očevom domu vječne mladosti. Mladost koja se 29. travnja ove godine okuplja u Rijeci nosi sobom tu svijest i želi za sobom ostaviti trag poput duge. Trag koji će upućivati na vječnost koja je zasjala Uskrsnog jutra i nadahnula minula, ali i buduća stoljeća.

HODOM ČASTITI da bi se moglo ČASNO HODITI

Često putujemo i susrećemo razne ljude. Evo nas sada u Rijeci. Dogodit će se susreti znanih i ne znanih ljudi. Poneki slučajni poznanik može postati prijateljem za cijeli život, ili pak susret s novim licem jednom i nikada više. U hipu početak i kraj.Poneko će nas poznanstvo obogatiti, drugo opet ostaviti ravnodušnim ili ćemo čak poželjeti da do susreta nikada nije ni došlo? Sve u svemu biti će mnogo življe nego inače.
U mnoštvu putovanja, toliko raznolika po svojim motivacijama, organiziraju se i razna hodočašća. Iako se čini da je riječ izgubila svoje izvorno značenje pa se često zamjeni “izletom”, “shopingom”, “turističkim razgldavanjem”, “boravkom u prirodi” i slično, naša će Marijina svetišta i drugi župski patroni ipak u svom slavlju odzvanjati hodočasničkom pjesmom ove jubilarne godine.
Nekuda hodočastiti, hodom nekoga častiti, je li to pravo značenje hodočašća kao što mu ime kaže? Hodati i častiti. Hodom svojim počast odavati ili se vježbati u časnom kročenju kroz život.

U hodu očitavamo napor i muku, traženje cilja, očekivani svršetak puta što nam donosi radost uspjeha. Odavati počast može se dvojako: iz straha ili iz privrženosti, ljubavi. Tek u ljepoti i jednostavnosti hodočasničke pjesme po proplancima Gospinih svetišta diljem Domovine svako će iskreno srce prepoznati hodočašće kao radostan napor, od srca iskazanu čast i prikazan život u žrtvi hoda da bi se moglo kroz svakodnevicu dalje. Da bi se moglo kročiti stazom života uz pomoć onih koji su pronašli cilj, stigli do njega i oplodili svoje napore i trude u trajnoj sreći. Stoga je svako hodočašće zapravo vježbanje života. Neka to bude i ovo naše danas kada se mladi katolici iz cijele Hrvatske okupljaju pod okriljem Gospe Trsatske.

Tomislav

PRIJEPODNEVNI PROGRAM
I. DIO – PO RIJEČKIM ŽUPAMA

1) od 9 do 10 sati ujutro dolazak na riječke župe prema prethodnom rasporedu grupa, tj. autobusa
2) okrepa na župama, podjela šalova i Vodiča za susret
3) u 10.30 sati uvodna riječ domaćeg župnika – predstavljanje
4) u 11 sati molitva
5) u 11.30 sati proziv gostiju – predstavljanje grupa koje su stigle
6) Svjedočanstvo – razgovor pod vidom jedinstvene pripremne kateheze što će učiniti i gosti i domaćin
7) Privoditi kraju prijepodnevni susret u 12.30 sati i uputiti se prema Trsatu.
Župe koje su bliže Trsatu krenuti će odmah pješice putem Trsatskih stuba. Župe koje su udaljenije dolaziti će autobusima na parkiralište Delta i odatle pješice Trsatskim stubama. Po dolasku na Trsat odmah se upućuju na ručak u vojarnu Trsat. Ručak se dijeli od 13 do 15 sati.

POSLIJEPODNEVNI PROGRAM
II. DIO – ZAJEDNIČKO SLAVLJE NA TRSATU

– od 14.30 sati mogućnost ispovijedi u Svetištu
– prije mise sviraju grupe Psalmi, Sinaj, Fides, Eectro Spiritus …
– uvježbavaju se pjesme za misu i himna susreta

1) u 16.30 sati sveta misa
– molitve vjernika iz svake biskupije po jedna
– milostinja na nakanu:
solidarnost na djelu – za centre u kojima se liječe ovisnici

2) u 18 sati zajednički program: 
– svaka se biskupija predstavlja s programom po volji u trajanju od 15 minuta
REDOSLJED NASTUPA:
1. Dubrovačka biskupija
2. Đakovačka biskupija
3. Krčka biskupija
4. Hvarska biskupija
5. Požeška biskupija
6. Porečko-pulska biskupija
7. Riječko-senjska nadbiskupija
8. Splitska nadbiskupija
9. Šibenska biskupija
10. Varaždinska biskupija
11. Zadarska nadbiskupija
12. Zagrebačka nadbiskupija

– završetak programa između 22 i 23 sata