Zdravo Kraljice, Majko milosrđa!
uz „Izvanredni jubilej Milosrđa“
Papa Franjo ponovno nas je ugodno iznenadio, i to viješću o proglašenju „Godine milosrđa“. Premda je to temeljni oslonac naše vjere i zapravo živimo ufajući se u veliko Božje milosrđe, ipak je važno da toga postanemo svjesniji kako slučajno ne bismo usvojili ravnodušne stavove dobroga dijela naših suvremenika. Mnogi su, naime, odavna zapustili molitvu i hvaljenje Boga, a posebice nedjeljnu i blagdansku misu. Zahvatila ih je vjerska ravnodušnost sve dotle da smatraju da im dolaženje u crkvu, pa ni Božje oproštenje i milosrđe, nije ni potrebno jer oni nisu ništa zgriješili?! 
- Bezgrešno začeće bremenito značenjem
Kršćani znaju da Bog iz svojega prebogatog milosrđa od praiskona djeluje u pravcu spasenja čovjeka, koji je od prvih ljudi baštinio fatalnu grešku, želeći biti toliko samostalan, da mu Boga ne treba, štoviše nasjedajući na parolu da mu je Bog zapravo konkurent. Mogli bismo reći da je glavni smisao simboličkog opisa toga razlaza na prvim stranicama Biblije sažet u činjenici da je čovječanstvo ostalo prepušteno samo sebi. Ipak, Bog najavljuje Otkupitelja koji će satrti korijene zla i u tom smislu spominje se jedna Žena kao njegova Majka, a to će biti upravo Marija iz Nazareta. Već tada, a posebno dolaskom Otkupitelja, što slavimo u božićnim danima, „milosrđe će biti uvijek veće od svakoga grijeha i nitko neće moći postaviti granice Boga koji oprašta“.
Zato kršćani vide bogatu simboliku i veliko značenje u činu otvaranja Svetih vrata upravo na svetkovinu Bezgrešnog začeća, najprije u crkvi sv. Petra u Rimu, a potom u svim katedralnim crkvama te onima od posebnoga značenja, kao i u značajnim svetištima kao što je ovo naše trsatsko. Još više će se moći doživjeti Marijin umilni pogled jer je ona na najizravniji način bila oblikovana „prisutnošću utjelovljenoga milosrđa“. Kao „Majka Raspetoga i Uskrsloga ušla je u svetište milosrđa, jer je intimno sudjelovala u otajstvu njegove ljubavi“. Uostalom, kako ističe Papa, cijeli njezin život bio je u znaku Božjega milosrđa i upućivanje na njega, počevši od susreta s rođakinjom Elizabetom kada je pjevala toj trajnoj dobroti i milosrđu, pa sve do svjedočenja pod križem kada je njen Sin razbojniku i svima koji su ga razapinjali (u kojima se i mi grešni prepoznajemo) izrekao riječi oproštenja.
- „Što vam god rekne, učinite“
Uvijek, a osobito ove „Godine milosrđa“ Crkva je pozvana zauzetije pronicati tajnu i ljepotu Božjega milosrđa. Bilo bi poželjno kada bi, barem zauzetiji vjernici, mogli nabaviti (ili pronaći preko interneta) Papinu bulu najave izvanrednoga jubileja „Lice milosrđa“ kako bi se izravnije susreli s njegovim promišljanjem, tim više što mu je pontifikat od početka obilježen upravo divljenjem Božjem milosrđu i poticajima da ga usvojimo kao stil kršćanskoga življenja, osobito prema grešnima i siromašnima. Tome će biti posvećeni i posebni susreti, na višim teološkim i drugim razinama, a o tome ćemo i ovdje pisati.
Papa očekuje da se cijela Crkva uključi u proslavu ove „Svete godine“, da iskoristi to vrijeme izvanredne milosti za svoju duhovnu obnovu. Znakovito je, naime, da je izabrao datum 8. prosinca (Bezgrešno začeće) za početak ovog Jubileja jer je to, osim dubokog značenja te svetkovine, ujedno i dan kada je pred 50 godina završio II. vatikanski koncil koji je u mnogočemu označio svojevrsni preokret u životu Crkve. Kako bi bilo uputno kada bi odgovorniji kršćani posegnuli za njegovim dokumentima! Naime, tada je Crkva, govoreći simboličkim rječnikom, izišla iz zatvorenih povlaštenih utvrda s obzirom na stil govora i postupanja unutar sebe i u odnosu na svijet, više otvorila vrata Kristu, osjetivši potrebu da svijetu progovori o Bogu na daleko razumljiviji način te da bude življi znak njegove ljubavi prema svima, bez razlike.
Naime, Crkva se krajem pedesetih godina našla u situaciji da joj je „ponestalo vina radosti“, kao zaručnicima na svadbi u Kani. Isusova je Majka Marija intervenirala i neposredno izazvala svoga Sina da spasi situaciju, tražeći od poslužitelja da „učine sve što god njen Sin rekne“. Nije li i danas slična situacija uslijed naglih promjena i događanja u ovom uzdrmanom svijetu? Ne govori li nam Marija iste riječi? Crkva zacijelo mora pokazati više srca za nevolje krhkog čovječanstva, makar se ono često pokazivalo samodostatnim. Prema ljudima, koji su u različitim nevoljama, ne možemo se postavljati, kako je već na početku II. vatikanskog koncila rekao papa Ivan XXIII. (sada sveti), „oružjem strogoće“, samo nizom procedura, pravila i zabrana, u što nekad znade upasti naš pastoral, već „lijekom milosrđa“. Jednom riječju, Crkva je pozvana biti služiteljicom čovjeku, u kojemu god stanju bio, kako je rekao blaženi papa Pavao VI. na kraju Koncila.
- S Majkom milosrđa u novu evangelizaciju
Nema sumnje da će se više toga morati promijeniti u životu svakoga vjernika, a posebice crkvenih predvoditelja. Naime, u uvjerenju da smo dotaknuti Božjim milosrđem, već od našega krštenja pa do ostalih sakramenata, zacijelo smo pozvaniji pokazivati to milosrđe u življenju pravde s obzirom na druge ljude, u odgovornijem postupanju, u traženju oproštenja i poticanju pomirenja. Zato se moraju mijenjati međuljudski odnosi pa ogovaranje, ljubomora, zavist, olaka osuda i odbacivanje drugih, osobito onih u nevolji, valja uklanjati iz naših sredina. Cijela Crkva treba promišaljati svoje djelovanje, ne skrivajući se često iza lijepih riječi, pa čak i nekih stereotipnih propovijedi i ponekad razornog cinizma (kako kaže papa Franjo) da se nešto čini reda radi, te se mijenjati kako bi obraćenje bio njezin trajni stav, jer jedino tada može biti milosrdna kao što je milosrdan Otac nebeski.
Stoga, kako nas podsjeća papa Franjo, i naše moljenje molitve „Zdravo Kraljice, Majko milosrđa“ mora biti još zaufanije, za nas i za druge. Savjetovao bih da, ako ju ne znamo ili smo ju čak i zaboravili, nađemo tu molitvu u „Trsatskom molitveniku“ (str. 241). Ona odražava našu situaciju, često sličnu suznoj dolini i određenom prognanstvu. Molit ćemo Mariju da nam više pokaže Isusa, kako u što redovitijem sudjelovanju na misi, tako i na raznim susretima gdje se produbljuje Božja, odnosno Isusova riječ. Otud i nužnost uključivanja u katehetske susrete za djecu, mlade i odrasle (i pri ovom Svetištu) predstavlja znak vjernosti Isusu, na crti nove evangelizacije. Možda će nekome izgledati čudnim, ali može se dogoditi da bi nam Marija mogla reći kako bi, ako ne poslušamo Isusa, naši životni vrčevi (kao oni na svadbi u Kani) mogli ostati prazni, odnosno život pretvoriti u teglenje torbe praznine iz razočaranja u razočaranje, makar mislili da smo izmolili više molitava i zapalili više svijeća.
Vrijeme je da se u našim životima daleko više utjelovi Isus, da se Riječ Božja nastani u nama, da više mislimo na Boga i oslonimo se na njegovo milosrđe. Osim spomenute Bule pape Franje, valjalo bi posegnuti i za enciklikom dragog nam pape sv. Ivana Pavla II. „Bog bogat milosrđem“ kako bismo se mogli još više uvjeriti da, premda grešni, imamo priliku da kao rasipni sinovi doživimo bezuvjetni zagrljaj Oca nebeskoga. Dakako, pritom ćemo biti spremniji učiniti bitan iskorak, slušajući papu Franju, a to znači dublje razmišljati o „tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa“ („Trsatski molitvenik“, str. 25) i na taj način „ljubav Božju preveliku“, njegovo milosrđe, koje se Isusovim rođenjem razlilo u naša srca, još zauzetije širiti u znaku praštanja i milosrđa, uzdajući se u zagovor Marije, blage i mile Majke milosrđa.
Milan Šimunović
